Život sa gipsom 40 dana
Prijelom boli odmah
Poledica, klizava obuća i noć, idealna su kombinacija za polomiti se sav. U trenutku kad sam pala znala sam da više neću ustati bez tuđe pomoći. Pronašli su me dok sam prebrojavala zvijezde ležeći nepomično na asfaltu, sa baš jakim bolovima.
Prijem u bolnicu
Noga odmah otiče i cijelo vrijeme jako boli. Ukoliko je odjeća na Vama neka uska koja se ne može svući niz stopalo, istu će razrezati makazama i idete na Rentgen kako bi se ustanovilo imate li prijeloma. U mom slučaju polomljen je malleolus i povrijeđeni su ligamenti.
Namještanje noge
U cijeloj toj priči oko loma skočnog zgloba najbolnije je namještanje noge. Bukvalno doktor uz pomoć/asistenciju medicinara ili drugog doktora namjesti nogu u normalan položaj, tačnije namjesti kosti. Bol je užasna ali nekako kratkotrajna i čim je namjeste, imate osjećaj kao da se smanji intenzitet boli, barem ja jesam.
Gips
Naravno da ćemo dobiti gips prilikom loma noge, međutim želim s Vama podijeliti slijedeće iskustvo. Ja dobijam na nogu puni gips, koji onako nije baš jednostavno nositi, pogotovu zato što mi je specijalista rekao da se ne oslanjam na tu nogu. Ja sam to doslovno shvatila i prilikom svakog podizanja na štake, tu sam nogu držala odignutu od poda. Kada sam prilikom kontrole dobila još dva sloja gipsa na već postojeći, kuk mi je “otpadao” i baš mi je bilo teško da nosim sve to. Kada sam pitala zašto još dva sloja, doktor je rekao da to radi da bi bio siguran da se ne migoljim i vrtim.
Na drugom kraju grada
U isto vrijeme, moja drugarica lomi nogu i započinje liječenje u drugoj zdravstvenoj ustanovi, no za razliku od mene koja nosim puni gips, ona dobija longetu i upute da istu sama sebi skida naveče i malo u kadi hladi ledom, a zatim da je ponovo povezuje na nogu. Ja to kažem svom doktoru u smislu kako ona može tako, a ja ovoliki gips nosim na nozi i dobijam slijedeći odgovor: “Drago dijete. Dvije žene od istog brašna prave pitu, jednu jedu shvatovi, drugu neće ni kerovi!” Meni jasno…
40 dana u krevetu
40 i nešto dana u krevetu je predosadno, bespomoćno i otprilike sa previše vremena za razmišljanje. Morate se za to vrijeme nečim zabaviti, učiti, gledati tv, čitati, šta god. Vremenom sam primijetila da obim noge unutar gipsa spada i da ako gurnem nešto tanko, mogu se počešati, hahahah. Generalno to je period kada zaista trebate pomoć druge osobe, nekoga da Vam donese čašu vode, da Vam pomogne oko higijene. Sjećam se egzibicija oko pranja kose, sa kosom dužine oko struka, sa dvije štake, oprilike blagi užas ali sve se preživi. U tom periodu trudila sam se da pijem i jedem mliječno, sireve, po nekoliko vrsta barem za doručak, iako, sjećam se, specijalista je rekao “što više sezonskog voća i povrća”.
Skidanje gipsa
Kod skidanja gipsa ima taj momenat kada uključe malu motornu pilu da ga izrežu. Nikad to nisam vidjela pa je osjećaj “Ovaj će me isjeći kao Teksaški masakr motornom pilom”. Uglavnom ta pila ima graničnik i ne može Vam se ništa dogoditi. Kad sam skinula gips, imam šta i da vidim, noga je svih boja, žute, zelene, crne, podlivi na sve strane i sjećam se da nisam mogla ustati iz invalidskih kolica, odnosno probala sam i koraci su bili nesigurni. Ovakava povreda iziskivala je fizikalne terapije, a nogu sam mazala antikoagulansima i svakako kremom od gaveza i ubrzo je to sve došlo na svoje. Eh da, drugarici koja je nosila longetu noga nije zarasla kroz 40 dana, pa sam se sjetila “doktorove pite”. Kako je meni bilo bolje, iskoristila sam priliku da joj se nađem i pomognem joj da zajedno to sve izguramo lakše do kraja… Ostanite mi zdravi!
